JUGOSLOVENSKA NARODNA ARMIJA

ARMIJA REPUBLIKE BOSNE I HERCEGOVINE

 Ovdje sam pokušao, odlično i uspio, moj  višegodišnji vojnički put odnosno karijeru, predstaviti u desetak minuta.Svi glavni dijelovi ovog perioda  mog života su tu.

Goražde, 1993-e godine. Ovo su prve ratne zastave koje su na tom teritoriju istočne Bosne uradjene i dodjeljene jedinicama. Ciljevi su poznati a ideja je potekla od mene koji sam  kao komandant 43.Drinske udarne brigade, sa zonom odgovornosti,desna obala Drine prema Čajniču, zastave lično i predao komandantima bataljona u mojoj brigadi. Ova svečanost je održana u goraždanskom Domu kulture, sa višesatnim pratećim programom.

Saradnja izmedju komandi svih brigada Istočno-bosanske opetativne grupe (IBOG) je  bila konstantno dobra što je bilo i prijeko neophodno. Ovaj videosnimak je sa prostora koji je kontrolisala 1.Drinska udarna brigada, konkretnije sa šireg prostora Orahovica, konkretnije Zorovići, ispod Kleka. To mjesto je udaljeno od Goražda više desetina kilometara. Većina nas komandanata  iz Goražda došla je odredjenim povodom u ovo mjesto a našlo se i vremena za razgovor sa borcima i narodom tog kraja.

U februaru 1994-e, prilikom pokušaja  izvlačenja tijela dvojice poginulih saboraca iz minskog polja nedaleko od Čajniča, veća grupa mojih najboljih boraca i starješina je izginula, takodje u minskom polju. Medju njima i moj veliki ratni drug, prijatelj i zamjenik, načelnik štaba brigade, Ferid Dizdarević. Na ovom video snimku su djelovi dženaze  koja  je obavljena samo za njih nekoliko koji su prilikom povlačenja iz minskog polja mogli biti izvučeni. Tijela ostalih su kasnije razmjenjena i obavljena je posebna dženaza.

Cijelo Goražde je bilo pogodjeno tim nenadanim gubitkom najboljih branioca grada. U goraždanskom Domu kulture održana je i komemorativna sjednica na kojoj su bili predstavnici svih vojnih i civilnih struktura kao i članovi porodica poginulih. Vrlo teško mi je palo da govorim o svojim poginuli saborcima. Na ovom videosnimku je moje obraćanje prisutnima u Maloj sali.

Čajničani si činili jednu trećinu 43.Drinske udarne brigade i u njima sam imao najveću podršku. Moji nabolji prijatelji, oslonac u borbi i van nje bili su rahmetli Ferid Dizdarević, kojeg sam i imenovao za načelnika štaba po preuzimanju komande nad tom brigadom, te predsjednik ratnog predsjedništva Čajniča, Jusuf Jusko Močević. Povremeno su iz Goražda kretale grupe prema Sarajevu preko teritorije koju nismo mi kontrolisali. Bio je to opasan i neizvjestan put. Neposredno pred odlazak takve jedne grupe, 1993-e, upriličeno je malo privatno okupljanje  a u povodu ispraćaja nekoliko Čajničana.

Prilikom jednog boravka u selu Zorovići, podno Kleka, snimljen je moj razgovor sa rahmetli Ademom Adilovićem. Za vrijeme mog boravka u Sarajevu 1992.-e godine,  porodica njegovog sina, rahmetli Mehmeda, bila mi je kao familija. Dolaskom na goraždansko ratište, susreo sam i Ademagu koji mi je postao posebno drag i koga sam dosta puta posjećivao iako je bio relativno daleko od Goražda.

To je bio jedan veliki mevlud na otovrenom, mevlud za stanovništvo cijelog tog kraja oko Zorovića, inače na dijelu fronta 1.Drinske udarne brigade. I nas nekoliko iz Goražda je bilo tu,uključujući i Ferida Buljubašića, komandanta IBOG-a. Kamermana sam ja doveo te je snimio tog dana dosta jedinstvenog materijala. Nakon toliko godina i VHS kasete su izgubile na kvaliteti pa ima dijelova koji nisu baš najjasniji.

Aziz Gluščević-Zisko  se amaterski bavi pjevanjem u Goraždu.Bavio se tad a i dan danas. Na svečanosti povodom dodjele ratnih zastava bataljonima 43.DUB, 1993-e, pjevao je pjesmu koja je praktično bila himna grada tog vremena.

NIkad i nigdje se nije intenzivno ratovalo svaki dan. Bilo je perioda, zatišja, kada je bilo moguće i fudbala igrati. Saradnja komandi 43.DUB (desna obala Drine) i 31.DUB (lijeva obala Drine) bila je uvijek odlična. Odlučili smo da se malo "opustimo" i da naše komande odigraju jednu utakmicu u malom fudbalu. Ja sam u crvenom dresu i plavoj trenerci. Na tom snimku su ratni drugovi koji su kasnije poginuli ili umrli (Islamagić Ruždo, Midho Drljević) a prateću pjesmu, vrlo poznatu i nastalu u Goraždu, pjeva vrlo poznata osoba u Goraždu, sad i u Sarajevu. Snimak je iz 1994-e godine.

Rahmetl Midha Drljevića poznavao sam svo vrijeme dok sam bio u Goraždu. On je bio takodje na komandoj dužnosti. Jedno vrijeme smo radili na istom zadatku i neposredno saradjivali, odnosno bio sam mu pretpostavljeni. Bio je pravi saradnik, odgovoran i pedantan, sposoban  i cijenjen od sviju. Nedugo nakon rata preselio je na Ahiret. Neka mu je rahmet a ostao mi je u najljepšem sjećanju. Snimak je nastao 1995-e godine, u goraždanskom Nastavno regrutnom centru, u Šišetima.

Jedan od bataljona u 43. Drinskoj udarnoj brigadi  kojom sam komandovao, činili su borci i starješine iz Čajniča. Načelnik štaba 43.brigade bio je takodje od Čajniča a tokom  cijelog boravka u Goraždu, moji najveći prijatelji i podrška u svakom smislu bili su baš Čajničani. U ratu se ne izvode borbena dejstva svaki dan pa se nadje prilika ne samo za druženje nego čak i za pisanje i kazivanje poezije. Pošto u Goraždu tad nije bilo struje to i osvjetljenje nije bilo jako, pogotovo na početku snimka.

 Jedna od brojnih vojnih aktivnosti u Goraždu,1994. Pored neposrednog djelovanja  na borbenim linijama, organizovale su  se i realizovale planirane radnje  koje su bile sastavni dio jačanja ratne spremnosti jedinica.

Vojne i civilne strukture, zajedno na važnim zadacima. Starješine svih nivoa na prioritetnim aktivnostima.

Pripreme za početak izvršenja planiranih zadataka

Aktivnosti s konkretnim ciljevima

Medju vojnicima, starješinama i na položajima 1.DUB (Zorovići)